DVIJE PJESME IZ ZBIRKE "NOVE PJESME"

:tu pokraj rijeke:
Indoš drži svoju kramu

neopisivosti neke hrđave

ja skupljam mačiće
i strane zemlje
a on staro željezo

i na taj način putujemo
i on i ja
svaki na svoju stranu
i u svom svijetu

evo ovu je
recimo klamfu
neki jednom
recimo Ante
zabio u hrastovu gredu
u najboljoj namjeri
muškarca graditelja:
da traje

Indoš to zna-osjeća
i čuva ju kao mošti
neznanog i bezimenog sveca zaštitnika
malih takozvano ljudi
kojima je on-Indoš zahvalan da je živ i da je umjetnik
a o kojima se ne pišu knjige-monografije

ja sam tako skupljao
knjige o dalekim krajevima
i one bi se
naročito ljeti
potpuno razularile
i letile bi mi oko glave
kao muhe oko lustera
sve dok ne bih poludio

sada sam prešao na male ptice i mačiće
a Indoš i dalje dovlači razne pajsere

velim skupljam mačiće
a zapravo sebe skupljam po gradu
u mačićima

mala
ostavljena
vunasta stvorenja
nevinih ušiju

samo trebaju neko mjesto nikome na putu
da je toplo
može i stari džemper
pa da zadrijemaju i predu

:kiša-knjige:
skaču po meni kao po madracu

igraju se
drže se za ruke
pa se posvade i dure
a sve po meni

kao da sam javna plaža

ja-pijesak
ja-šljunak
ja-obala

kiša-knjige su
zeleno-plavo-blijedookerasto-sive
i pričaju priče o budizmu
(čaj i listovi bambusa ustupaju ipak mjesto
kako odmiče večer
duhanu za lulu)

ili su kamen
onaj naš
krvavi
ali privremeno pripitomljen
(a to vrijeme je prošlo)
i tako majstorski uslikan
da se ne vidi da je gažen

gradovi žive u ulju
kiša-knjige u lampama na sjeveru
Kopenhagen
Berlin
sigurno i Glasgow
ali nisam tamo bio

gradovi plivaju u masti
a kiša-knjige su oporuke pjesnika
ukrašene bijelim zastavama

gradovi se tope u ustima
cimet
sandal
pačuli
i hrđavi nasukani brodovi
koje je trebalo obilaziti prije
dok se još moglo

danas je radni dan i
kiša-knjige su crno mlijeko