DVIJE PJESME O PJESMAMA IZ ZBIRKE "RIJEČI"
PJESMA O "NEJDI"
:po mirisu znam kad je vrijeme:
ali obično u ovo doba godine izlazim na prugu
(u podne, ne u ponoć)
i nosim bas
(na kolosijek, ne na križanje)
na pregled
papa Legba lupa čekićem po kotačima vagona
i sluša
vrti glavom, ljuti se na mene, viče:
pa kaj ne čuješ da si nizak?
a ja šutim, u sebi odgovaram,
da čujem ne bi tebi dolazil...
po zvuku krila lokomotive
žice postaju crvenozlatne i daju novi glas
zapalimo cigaretu
zahvalim se i odlazim
punih ruku
ne diram skretnice
preskačem šine i pragove
i ulazim u čekaonicu
prazno je
vidli su da sam sam
pa su pobjegli
idem natrag prema vratima
u sandalama ulazim u kino/svjetlo i vidim-shvatim
da su nam krivo pokazivali-govorili
stari majstori-freskoslikari
jer zapravo
raj je prazni peron
PJESMA O "KRADLJIVCU SRCA"
:u to vrijeme:
svijet je bio plav od prašine i lapora
a ljudi su hodali mali i pognuti
kao stisnuti od pranja
danju bi mijesili kolače od blata,
a noću bi se zatvarali u kocke od bijele gline
i polijevali
jedan drugog
svjetlucavim uljem
koje ostavljaju tragove na tkanini
kao i njihovi očevi
i očevi njihovih očeva prije njih
hodali su niski i pognuti
da im oči ne sretnu oči
velikog bijelog lovca u oblacima
zvali su ga kradljivac srca
...
ili je to bil razlog za tu pjesmu
ili sam se sjetil kak mi je bilo kad sam sa 18 i pol godina prvi put došel u Kopengahen